Dvorac se nalazi u centru mjesta Suhopolje koje je smješteno uz važnu prometnicu, cestu od Virovitice spram Našica i Osijeka, a cestom prema sjeveru povezano je s Mađarskom.

Dvorac je nekoliko puta nadograđivan i preoblikovan.

Prvi poznati vlasnik posjeda bio je Ivan Nepomuk Jankovichu de Pribert, koji je bio kraljevski tajni savjetnik. On je početkom 19. stoljeća preuredio dvorac. Nakon njegove smrti dvorac je nasljedio Stjepan Jankovich de Pribert et Vuchina. Stjepanovi nasljednici sin Josip i unuk Elmer su krajem 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća renovirali dvorac. Nakon smrti Elmera jedini nasljednik dvorca bio je njegov sin Andrija, koji je postao vlasnikom posjeda 1917. godine. Posjed je agrarnom reformom 1919. godine nova vlast konfiscirala. 1931. godine vlasništvo nad posjedom preneseno je na Hrvatsko-slavonsku banku. 1942. godine vlasništvo je preneseno na Hrvatsko dioničko društvo, ali već 30. listopada iste godine dvorac i park dospijevaju u vlasništvo Hrvatske školske i prosvjetne zaklade. Nakon drugog svjetskog rata, pa sve do nedavno, u dvorcu je bila osnovna škola. Dvorac i park registrirani su kao spomenik kulture 1959. godine.

Okružen je parkom, a građevine su na platou koji je nekoliko metara viši od okolnog terena. Dvorcu se prilazi sa sjeverozapada, jednom od staza kroz park.

Danas dvorac obuhvaća jednokatnu središnju zgradu dvorca i dva prizemna krila istočno i zapadno od nje, urušenu kapelicu, bivšu ledenicu, kao i cijeli preostali park.

Središnja i dvije bočne zgrade zatvaraju izduženi pravokutni plato - unutarnje dvorište. U sredini dvorišta je kružna fontana. U cjelini gledajući, predviđena je obnova i prezentacija izgleda dvorca kakav je bio neposredno poslije prvog svjetskog rata, ali s su predviđeni i manji popravci koji će omogućiti prezentaciju detalja.